Slika o sebi i kako je razvijati

Slika o sebi može se definirati kao skup ideja, osjećaja i misli o samom sebi koje usmjeravaju svakodnevno ponašanje osobe. Sastoji se od tri dimenzije:

a) znanje o sebi – odgovara na pitanje „Tko sam ja?“, a odnosi se na opisivanje sebe u terminima dobi, spola, nacionalnosti, fizičkog izgleda,

b) očekivanja od sebe - ideje o onome što bi osoba mogla biti (stvarno, idealno i očekivano ja) i

c) vrednovanje sebe – odgovara na pitanje „Kakav sam ja?“, odnosno vrednovanje vlastite slike o sebi (samopoštovanje).

U nastavku je potrebno malo detaljnije pojasniti razliku između stvarnog, idealnog i očekivanog ja. Idealno ja odnosi se na ono što bih želio biti (želje, nade), dok se očekivano ja odnosi na ono što bih trebao biti (dužnosti, obveze odgovornosti). Stvarno ja predstavlja ono kakav doista jesam. Ako postoji velika razlika između idealnog i stvarnog ja, dijete je tužno i razočarano. Može se osjećati kao da nije ostvarilo ciljeve koje je samo sebi postavilo. S druge strane, ako postoji velika razlika između očekivanog i stvarnog ja, dijete je tjeskobno i ima osjećaj krivnje. Čini mu se kao da nije uspjelo ponašati se odgovorno, u skladu sa svojim dužnostima.

- rado prihvaća nove aktivnosti

- sigurno je u svoje sposobnosti

- dobro podnosi neuspjeh

- spremno je na suradnju

- dijete je zadovoljno, sretno, prijateljski raspoloženo prema drugima

- lako sklapa prijateljstva

- kreativno je

- zna donositi odluke

- uporno je i radoznalo

- nije zadovoljno sobom i rezultatima svog rada

- boji se neuspjeha, nema hrabrosti iskušavati nove i nepoznate stvari

-  očekuje da će biti neuspješno

- teško prihvaća odgovornost

- ima negativno mišljenje o sebi

- povučeno je u sebe

- često traži odobravanje drugih

- teže sklapa prijateljstva

- povučeno je u sebe.

Kao i u svim drugim područjima razvoja djeteta, i razvoju pozitivne slike o sebi uvelike doprinose roditelji. Istraživanja (a i praksa) su pokazala kako razvoju iste doprinosi roditeljska ljubav i podrška, ali i pružanje sigurnosti kroz postavljanje granica. Važno je da roditelj uči dijete da je u redu pogriješiti, odnosno da dopušta isprobavanje, popravke i samostalnost iz kojih dijete uči da može samostalno savladati prepreke te da je samo odgovorno za posljedice vlastitog ponašanja. Neupitno je i da roditelj treba imati realne ciljeve vezane uz djetetove mogućnosti, želje i sposobnosti. Dakle, za razvoj pozitivne slike o sebi kod djeteta, važno je da:

• volite dijete – „da bi dijete voljelo sebe mora imati osjećaj da je voljeno“. Ljubav možete pokazati na razne načine, bilo fizičkim dodirom (na primjer, zagrljajem), bilo provođenjem kvalitetnog vremena s djetetom,

• provodite vrijeme s djetetom – svaki dan izdvojite makar jedan dio vremena u kojem ćete potpunu pozornost posvetiti djetetu. Dijete vrlo dobro prepozna kada je roditelj „prisutan, a nije zapravo prisutan“,

• pokažete djetetu da ga volite, čak i kada napravi nešto pogrešno. U tom slučaju, važno je da razlikujete nepoželjno ponašanje od djetetova karaktera – „To ponašanje nije bilo u redu“, a ne „Ti nisi u redu!“,

• pohvaljujete dijete – ono što govorite djetetu i način na koji mu to govorite ima najveću ulogu u razvoju pozitivne slike o sebi. Kao roditelji, djetetu predstavljate prve izvore informacije o tome kakvo je ono. Budite konkretni, odnosno naglasite što točno pohvaljujete – umjesto „bravo“, radije recite „bravo, jako mi se sviđa trud i strpljenje koje si uložio/la za rješavanje ovog zadatka“,

• pokažete djetetu da vjerujete u njega – poruke koje mu govorite kasnije najčešće postaju njihovi „unutarnji“ glasovi („Ja to mogu“),

• budete određeni u svojim očekivanjima od djeteta – točno recite koja ponašanja očekujete („Kada dođemo u goste, očekujem da ne uzimaš tuđe igračke bez pitanja/ne budeš na mobitelu…“),

• razvijate osjećaj odgovornosti kod djeteta – dopustite djetetu da pogriješi, nauči iz svojih pogrešaka te da razumije da je odgovorno za vlastito ponašanje i posljedice koje iz istoga proizlaze.

Usto, pozitivnu sliku o sebi možete razvijati i nekim od vježbi koje donosimo u nastavku. Vježbe su preuzete iz priručnika Slika o sebi – okvir za osnaživanje učenika (poveznicu za priručnik možete pronaći u popisu literature), gdje možete pronaći još niz vježbi. Neke od vježbi koje ističemo su:

Dijete se potiče da vode dnevnik s unaprijed pripremljenim, nedovršenim rečenicama. Slobodno nadodajte ili izmijenite neka pitanja. Potičemo Vas i da s djetetom raspravljate o tome kako im je bilo voditi ovaj dnevnik, koliko im je to bilo lako, jesu li nešto novo naučili o sebi i kako se osjećaju vezano za ovu aktivnost.

Djeca u korijene upisuju svoje prednosti i osobine, deblo predstavlja vještine i kvalitete koje su razvili do sada, a grane ono što bi željeli razvijati u budućnosti. Na kraju imenuju svoj crtež.

Djetetu možete pripremiti predložak u obliku grba/cvijeta/štita ili im reći da sami nacrtaju nešto od spomenutog po njihovom izboru. Zadatak djeteta je da polja ispuni na sljedeći način: (1) Ja sam…, (2) Moja dva uspjeha…, (3) Kod sebe bih promijenio/promijenila…, (4) Kao prijatelj ja sam…, (5) Tri prednosti s kojima sam rođen/rođena…, 6) Tri osobine na koje sam ponosan/ponosna…, (7) Kao učenik ja sam…, (8) U svojoj obitelji ja sam… Na dnu ili vrhu radnoga lista dijete upisuje svoj životni moto ili citat koji ga nadahnjuje. Broj kao i sadržaj polja unutar radnog lista može se promijeniti i modificirati sukladno posebnostima učenika te planiranom području/temi rada. Štit postavite na neko vidljivo mjesto kako bi se dijete u teškim trenucima moglo prisjetiti svojih dobrih strana.

Za ovu aktivnost potrebno je unaprijed izabrati pitanja ili nedovršene rečenice, izrezati ih na trakice i staviti u zajedničku kutiju koju ćete postaviti na neko djetetu dostupno mjesto. Dijete izvlači kartice s pitanjima ili rečenicama te odgovara na ista. Potiče ih se da raspravljaju o pitanjima, podijele s Vama ako im nešto nije jasno i da zajednički pronađete odgovore na pitanja za koja nije sigurno. Pitanja se mogu promijeniti ili nadopuniti, ovisno o dobi i karakteristikama djeteta.

Slika o sebi razvija se kroz život, kroz razna iskustva u koje je dijete uključeno i mišljenja njemu značajne okoline (roditelja/skrbnika, učitelja, vršnjaka, trenera i slično). Dijete uči, opaža vlastito ponašanje i reakcije drugih na njegovo ponašanje. Slika o sebi ima utjecaj na brojne aspekte djetetova života (školsko funkcioniranje, odnosi s drugima, odnos prema sebi). Stoga, važno je dijete voljeti, pokazivati djetetu da ga volite, primjećivati njegove interese i sposobnosti, pohvaliti ga za iste te pustiti dijete da preuzme za dob primjerene zadatke (razvoj odgovornosti).

Literatura:

Berk, L.E. (2015). Dječja psihologija. Zagreb: Naklada Slap.

Nastavno-klinički centar Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta (2020). Slika o sebi – okvir za osnaživanje učenika, preuzeto 07.02.2022. s https://centar.erf.unizg.hr/wp-content/uploads/2020/12/Slika-o-sebi_Materijali-za-Ucitelje-Nastavnike_compressed.pdf.

Juul, J. (2022). Vaše kopmetentno dijete. Zagreb: Naklada OceanMore.