Različite vrste inteligencije i kako ih prepoznati kod djeteta

Pojam inteligencije česti je predmet znanstvenih istraživanja. Iako postoje brojne definicije, inteligencija se najčešće definira kao sposobnost uspješnog snalaženja u novim situacijama. U svrhu mjerenja inteligencije, kroz povijest je kreiran velik broj testova inteligencije kroz koje se dobiva jedna mjera - ukupan kvocijent inteligencije (IQ) osobe.

Danas, međutim, govorimo o različitim vrstama inteligencije. Navedenu temu opširno je istraživao Howard Gardner, američki profesor psihologije s Harwarda. On razmatra ideju da se čovjekove intelektualne sposobnosti ne mogu uhvatiti u jednu jedinu mjeru inteligencije (IQ), već da se inteligencija može bolje opisati kao skup sposobnosti, mentalnih vještina ili talenata.

Stoga, Gardner razlikuje sveukupno sedam različitih vrsta inteligencije koje možete vidjeti na grafičkom prikazu u nastavku:

Grafički prikaz preuzet s mrežne stranice: http://www.virtograd.com/blog/gardnerov-model.

1) Verbalno-lingvistička inteligencija - podrazumijeva brzo i lako usvajanje i korištenje novih riječi, bogat rječnik, vješto korištenje riječi u pismu i govoru, lako prepričavanje priče ili događaja, s brojnim detaljima. Ova vrsta inteligencije nerijetko je izrazito razvijena kod pjesnika, političara, odvjetnika i novinara.

2) Logičko-matematička inteligencija - obuhvaća vještine apstraktnog mišljenja i rješavanja problema. Djeca s ovim sposobnostima lakše i brže manipuliraju brojevima, količinama i apstraktnim pojmovima. Uživaju u izazovnim matematičkim slagalicama, igrama i logičkim zadacima. Izrazito je razvijena kod matematičara, inženjera, fizičara, astronoma i istraživača.

3) Prostorna inteligencija - iskazuje se kroz izvrsnu sposobnost snalaženja u prostoru te stvaranja prostornih predodžbi. Vrlo se dobro snalaze u korištenju zemljopisnih karti, dijagrama, slika ili skulptura. Kod djece se može primijetiti u slaganju teških slagalica, lakoći snalaženja i rješavanja problema u prostoru, kreiranju i građenju objekata od kocaka (ili na računalu). Ova vrsta inteligencije je izrazito razvijena kod slikara, kirurga, arhitekata.

4) Glazbena inteligencija - iskazuje se kroz smisao za ritam i glazbu. Uočavaju fine razlike u glazbenom tonu (visina, jačina, boja, trajanje). Lako pamte melodije i mogu ih točno ponoviti. Ova djeca nerijetko sviraju neki instrument i/ili pohađaju glazbenu školu. Ova vrsta inteligencije očituje se kod skladatelja, glazbenika, dirigenata.

5) Tjelesno-kinestetička inteligencija - iskazuje se kroz okretnost i spretnost u pokretima ili vještoj manipulaciji raznim predmetima (primjerice, loptom). Agilni su, dobre koordinacije. Posebno se ističu u izvođenju sportskih aktivnosti, glumi i plesu.

6) Intrapersonalna (unutarnja) inteligencija - iskazuje se u izvrsnom razumijevanju sebe i svojih potreba, svojih dobrih i loših strana, svojih prednosti i ograničenja. Osobe  s razvijenom ovom vrstom inteligencije iskazuju veliku upornost u onome čime se bave. Ovu sposobnost posebice primjećujemo kod filozofa, psihologa, psihoterapeuta.

7) Interpersonalna (vanjska) inteligencija - očituje se u izvrsnom razumijevanju drugih ljudi i njihovih potreba. Ova djeca su osjetljiva za potrebe i osjećaje drugih, lakše se užive u njihove osjećaje i više skrbe o drugima. Empatični su, pomažu u rješavanju sukoba, dobro se slažu s drugom djecom, lako započinju igru i nerijetko su omiljena. Mogući su budući politički i religijski vođe, vješti voditelji i učitelji.

U skorije vrijeme, dodane su još dvije vrste inteligencije: prirodoslovna (još se naziva i naturalističkom; vole boraviti u prirodi, promatrati i analizirati biljke, životinje, oblake, stijene, skupljati različite vrste biljaka ili životinja, čitati knjige i gledati filmove vezane uz prirodu) i duhovna (nastoje pronaći dublji smisao života, spiritualni su, iskazuju dublju povezanost s prirodom i ljudima), koje se još uvijek dodatno istražuju.

Svako dijete ima različitu kombinaciju ovih sposobnosti – rijetko se događa da je dijete izvrsno baš u svim područjima. Darovita djeca mogu biti dobra u nekim predmetima, a istovremeno imati teškoća s učenjem drugih predmeta. Stoga, ujednačeni razvoj (darovitog) djeteta možemo osigurati prepoznavanjem djetetovih jačih i slabijih strana te podržavanjem djeteta u njegovanju vlastitih interesa, što povratno dovodi do povećanja djetetova samopouzdanja i samopoštovanja te pozitivne slike o sebi.

Literatura:

George, D. (2005). Obrazovanje darovitih - kako identificirati i obrazovati darovite i talentirane učenike. Zagreb: Educa.

Slavić, A. (2010). Gardnerov model višestrukih inteligencija. Školski vjesnik, 59(1), 7-19.