Kako pomoći tjeskobnom djetetu?

Tjeskoba je normalna i zdrava reakcija te je svatko doživljava u opasnim ili zabrinjavajućim situacijama. Djeluje tako da ubrza sve procese u tijelu, što priprema tijelo na akciju i omogućava brzu reakciju. Evolucijski gledano, tjeskoba je predstavljala važan faktor preživljavanja za ljudsku vrstu. I dan danas umjerena količina tjeskobe povećava učinkovitost reagiranja u izazovnim životnim situacijama. Primjerice, učenik koji osjeća umjerenu tjeskobu prije ispita potrudit će se da ga napiše najbolje što može (za razliku od učenika koji je ravnodušan). Međutim, normalna tjeskoba postaje problem kada je:

• pretjerana,

• uporna (čini se da je uvijek tu),

• teško se kontrolira,

• takva da značajno smanjuje kvalitetu života.

Tjeskoba se može iskazivati na različite načine, ovisno o dobnoj skupini djeteta – primjerice, mlađa djeca će se češće žaliti na bolove u trbuhu i biti mrzovoljna, dok će starija djeca i tinejdžeri češće osjećati društveno usmjerenu tjeskobu i strah od neuspjeha. U nastavku iznosimo neke od najčešćih znakova tjeskobe:

• prekomjerna zabrinutost za predstojeće događaje,

• neprestano traženje utjehe,

• osjećaj napetosti većinu vremena,

• teškoće u koncentriranju,

• poteškoće s pravilnim spavanjem i prehranom (nesanica ili prekomjerno spavanje; manje hrane ili prejedanje),

• sklonost ispadima bijesa,

• razdražljivost,

• fizički simptomi (kronični umor, probavne tegobe, napetost u mišićima).

Dakle, važno je da zapamtite da će svako dijete različito iskazivati svoju tjeskobu, odnosno može imati samo neke od navedenih simptoma. Važno je i da znate da fizički simptomi koji proizlaze iz povećane tjeskobe ne ugrožavaju doista fizičko stanje djeteta (međutim, vrlo je važno prvo isključiti potencijalne fizičke uzroke navedenih simptoma liječničkim pregledom).

Ne postoji jednoznačan odgovor na pitanje zašto kod nekih ljudi uobičajena tjeskoba poprimi kroničan oblik. Prema raznim teorijama, najčešće se radi o kombinaciji genetskih (nasljedna biološka sklonost prema doživljavanju negativnih emocija) i okolinskih čimbenika (dugotrajni stres ili puno manjih stresnih situacija zaredom) te karakternih crta osobe (netolerancija neizvjesnosti, slabije razvijene vještine nošenja sa stresom). Od okolinskih čimbenika svakako treba istaknuti i roditeljski odgojni stil. Naime, istraživanja su pokazala da prezaštitnički, zabrinuti i distancirani nerijetko izravno ili neizravno šalju poruku djetetu da je svijet oko njih opasno mjesto i da je briga koristan način kontrole svijeta, što stvara plodno tlo za razvoj kronične zabrinutosti.

Prvo što pritom morate imati na umu jest da se ovim vježbama ne teži tome da tjeskobe uopće nema – to nije realan cilj jer je tjeskoba sastavni dio života i nerijetko vrlo koristan mehanizam. Ove vježbe služe za lakše kontroliranje tjeskobe, posebice kada je ona uporna i kronična. U nastavku su opisane metode kojima možete poučiti dijete kako bi lakše kontroliralo svoju tjeskobu.

 Jeste li znali da, kada smo tjeskobni ili u panici, ne dišemo pravilno? Umjesto pravilnog i ujednačenog disanja, tada dišemo isprekidano i plitko. Sama ta pojava dovodi do još većeg osjećaja napetosti. Stoga, korisno je dijete poučiti vježbama pravilnog disanja koje može koristiti u bilo kojoj neizvjesnoj i stresnoj situaciji (na primjer, prije pisanja ispita). S obzirom da se radi o tehnici, važno je da dijete svakodnevno (i kada nije tjeskobno) uvježbava pravilno disanje (ponekad je za to dovoljno i 10 minuta dnevno – možete zajedno s djetetom uvesti „vrijeme za opuštanje“ kada ćete vježbati zajedno).

U nastavku slijede neke od tehnika pravilnog disanja. Ovisno o dobi ili preferencijama djeteta, možete odabrati koja mu je najdraža. Ako dijete preferira zvučno vođenje tijekom disanja, YouTube kanal obiluje snimkama disanja koje može koristiti (https://www.youtube.com/watch?v=XUwNAqGftGA; https://www.youtube.com/watch?v=aNXKjGFUlMs).

Brige se najviše vole javiti kada smo umorni, gladni i loše raspoloženi. Osim redovitog i kvalitetnog sna, uravnotežene prehrane i hidratacije, smanjenju tjeskobe u velikoj mjeri doprinosi i bavljenje sportom (šetnje, trčanje, individualni/grupni sportovi). Samo bavljenje aktivnostima koje dijete razveseljavaju također doprinosi smanjenju tjeskobe.

Dijete možete potaknuti i samonagrađivanju (važnoj komponenti dobrog mentalnog zdravlja) – da se samo nagradi nekom aktivnošću nakon obavljenog posla (posebice ako mu je posao bio zahtjevan, ali ga je svejedno obavio) – na primjer, nakon pisanja domaćeg rada iz predmeta koji zaista ne voli.U nastavku možete pronaći radni listić "Moje nagrade" koji Vam u tome može pomoći. U ovom radnom listiću možete zajednički s djetetom (ali bez nametanja odgovora djetetu) ispuniti sljedeće kategorije. Neka mu ova tablica uvijek bude pri ruci kada se osjeća zabrinutim i napetim.

U dno džepa Vašeg djeteta ušijte malu perlu i objasnite djetetu njenu svrhu. Kad god se osjeća tjeskobno može staviti ruku u džep, dodirnuti perlu i potiho si ponavljati mantru ili smirujuće misli, poput: „ja sam jak, ja sam hrabar, ja mogu sve“. Na ovaj način, perla postaje izvor sigurnosti i samopouzdanja za dijete. Ovaj opipljiv alat djetetu može pružiti ugodu i osjećaj osnaženosti, pomažući djetetu da kontrolira svoju tjeskobu i izgradi samopouzdanje dok se suočava sa svakodnevnim izazovima. Mantru dogovarate u suradnji s djetetom, ovisno o tome koja mu se najviše sviđa. Neke od mogućih mantri su:

„Siguran sam“,

„Mogu disati, sve će biti u redu“,

„Jak sam i mogu ovo podnijeti“,

„Moji osjećaji su privremeni i proći će“,

„Ja sam u kontroli svojih misli i osjećaja“,

„Sposoban sam nositi se s novim situacijama“,

„Vjerujem u sebe i svoje sposobnosti“,

„Mogu se usmjeriti na svoje disanje i opustiti se“,

„Slobodan sam da budem svoj i to je dovoljno“,

„Puštam ono što ne mogu kontrolirati“,

„Otporan sam i mogu prevladati izazove“,

„Samom sebi sam dobar prijatelj“.

Jedna od tehnika koja može pomoći s kroničnom tjeskobom jest odvajanje „vremena za brige“. U dogovoru s djetetom dogovorite u danu kada je vrijeme za brige, primjerice od 16 do 17 sati (svaki dan isto vrijeme). Prije i nakon određenog vremena dijete se ne smije brinuti. U početku će to ići teže te se djetetu može reći da u vremenu prije i nakon vremena za brige može na papir ili u dnevnik zapisati svoje brige, ali ih onda treba otpustiti. U radu s manjom djecom u tome može pomoći i slikovni prikaz u obliku sefa. Brige se pospremaju u sef za brige i zaključavaju do točno određenog vremena za brige.

Još jedna vrlo važna stavka u nošenju s dječjom tjeskobom odnosi se i na Vaše ponašanje. Roditelj je djetetu obično model rješavanja problema, nošenja sa stresom i tjeskobom. Ako se događa da odrasli u djetetovom okruženju izražavaju pretjerane reakcije uznemirenosti, skloni su katastrofiziranju (očekivanju najgorih ishoda) i k tome pretjerano zaokupljeni brigom o djetetu, djeca mogu naučiti da je to uobičajeni način reagiranja na svakodnevne stresne situacije. To ne znači da Vi nikada nećete biti tjeskobni – već smo utvrdili da to nije realno očekivanje. To znači da biste trebali pokušati biti model zdravog nošenja s tjeskobom – ne pretvarajte se da nikada niste tjeskobni, ali pokažite djetetu kako se mirno (koliko je to moguće) nosite s tim stanjem. Također, važno je stvoriti klimu sigurnog izražavanja emocija. Ako Vi prikrivate svoje emocionalne reakcije koje su u određenim situacijama očekivane, dijete može postati tjeskobnije jer nema slobodu emocionalnog izražavanja (strah da Vas ne optereti).

ZAKLJUČAK:

Tjeskoba je uobičajena, normalna i zdrava reakcija koja mobilizira naše snage za uspješno nošenje s izazovima. Međutim, pretjerane razine tjeskobe mogu uzrokovati teškoće u funkcioniranju i osjećaj neugode. Možete iskoristiti neke od nabrojanih tehnika za kontrolu djetetove tjeskobe. Ukoliko pak djetetova tjeskoba ili Vaše nošenje s istom prelazi Vaše granice, preporučamo Vam da potražite stručnu pomoć. Danas postoje brojni pravci psihoterapije koji potiču rad na tjeskobi, poput kongitivno-bihevioralne terapije.

Literatura:

Brezinšćak, T., Buljan Flander, G. i Selak Bagarić, E. (2020). Svakim danom sve hrabriji. Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba. Preuzeto s: RADNA-BILJEŽNICA-Svakim-danom-sve-hrabriji-2.pdf (poliklinika-djeca.hr).

Huebner, D. (2020). Što učiniti kada se previše brineš: dječji vodič za savladavanje anksioznosti. Jastrebarsko: Naklada Slap.