Centar za uočavanje i rad s darovitima DaR
Petra Čarija, Laura Matas i Iva Samaluk, studentice psihologije, 2024.
20. pro 2024.
Na pitanje kako roditelji mogu pomoći svom darovitom djetetu odgovaraju studentice psihologinje Petra, Laura i Iva kroz niz praktičnih i primjenjivih smjernica.
Iznimno važna komponenta razvoja darovite djece su njihove vlastite obitelji.
Odnos darovitog djeteta i njegove obitelji je dvosmjeran. Osim što roditelji pružaju podršku djetetu, isto tako prisutnost darovitog djeteta mijenja obitelj - potiče je na učenje, dodatno istraživanje, pridavanje dodatne pažnje i ulaganje resursa u djetetov potencijal. Darovita djeca često se suočavaju s jedinstvenim izazovima. Iako imaju izvanredne sposobnosti u određenim područjima, poput matematike, umjetnosti, glazbe ili jezika, često nisu prepoznata ili podržana na način koji omogućuje dostizanje njihovog punog potencijala.
Kao roditelji, od ključne je važnosti kako ćete pristupiti razvoju darovitosti djeteta jer vaša podrška može oblikovati njegov osobni, emocionalni i intelektualni rast.
U ovom članku razmotrit ćemo načine na koje možete podržati svoje darovito dijete kod kuće s posebnim naglaskom na praktične savjete i tehnike koje se mogu svakodnevno primijeniti.
Razumijevanje i prihvaćanje darovitosti
Prvi korak u podršci darovitom djetetu je razumijevanje što znači biti darovit.
Darovita djeca mogu pokazivati iznimne sposobnosti u mnogim područjima, dok njihov razvoj istovremeno prati suočavanje s različitim emocionalnim i socijalnim izazovima. Isto tako, neka darovita djeca mogu pokazivati i emocionalnu osjetljivost ili socijalnu povučenost s obzirom da vrlo često ne dijele ista područja interesa sa svojim vršnjacima, a ponekad osjećaju i veći stres zbog visokih očekivanja od strane samih sebe ili njihove okoline. Zbog toga je ključno razviti razumijevanje da darovitost nije samo intelektualna superiornost, već i emocionalni proces. Ovisno o djetetovom uzrastu i specifičnom području darovitosti, darovito dijete može osjećati anksioznost, frustraciju ili nesigurnost zbog toga što se ne uklapa u standardne okvire obrazovanja ili socijalnih normi. Roditelji koji to razumiju moći će bolje pružiti djetetu emocionalnu i intelektualnu podršku koja je potrebna za njegov uspješan razvoj.
Stvaranje poticajnog okruženja
Darovita djeca nerijetko su vrlo kreativna i rado pokreću nove projekte i ideje, a roditelji mogu igrati ključnu ulogu u stvaranju okruženja koje potiče takvu kreativnost.
Za to nije potrebno mnogo; čak i svakodnevni materijali poput kartonskih kutija, papirnih ručnika ili kuhinjskih predmeta mogu poslužiti kao osnova za kreativne igre koje pomažu djetetu da razvije maštu i sposobnosti rješavanja problema.
Osim toga, važno je djetetu omogućiti pristup raznovrsnim obrazovnim materijalima izvan osnovnog školskog kurikuluma.
Poticanje interesa za umjetnost, glazbu, znanost ili prirodu omogućuje djetetu da se poveže s temama koje ga zanimaju, ali i omogućuje širinu iskustava koja mu pomažu u razvijanju kritičkog mišljenja i dubljeg razumijevanja svijeta. Dakle, darovitoj djeci potrebni su intelektualni izazovi koji će ih motivirati i potaknuti na istraživanje. Kod kuće to možete osigurati putem projekata prilagođenih interesima djeteta (na primjer, ako dijete voli svemir zajedno istražujete o planetima ili izrađujete makete), naprednog edukacijskog materijala (knjige ili alati koji odgovaraju njihovoj intelektualnoj razini) ili stimulativnih igara (šah ili slagalice).
Iako je važno podržavati darovitost, djeca trebaju i slobodno vrijeme za igru, opuštanje te istraživanje svijeta vlastitim ritmom, prilikom čega im aktivnosti poput crtanja, glazbe ili fizičke aktivnosti mogu pomoći da razviju različite vještine i umanje stres.
Razgovaranje i odgovaranje na pitanja
Darovita djeca obično imaju izraženu znatiželju i postavljaju brojna pitanja. Umjesto da odbacite njihova pitanja, važno je posvetiti im pažnju i pokušati dati potpun odgovor.
Često se roditelji suočavaju s izazovom kada dijete postavlja vrlo složena pitanja na koja je teško odgovoriti. Međutim, davanje djetetu priliku da istražuje i iznosi svoje misli ne samo da zadovoljava njegovu znatiželju, već mu također pomaže i u razvoju kognitivnih vještina. Također, ovakva otvorena komunikacija također pokazuje poštovanje djetetove intelektualne sposobnosti i ojačava emocionalnu povezanost roditelja i djeteta. Ako u određenom trenutku ne stignete djetetu odgovoriti na pitanje, zapišite ga i kasnije zajedno s djetetom potražite odgovor – osim što će dijete uvidjeti da se njegovi interesi podržavaju, moći ćete s njime provesti i kvalitetno zajedničko vrijeme.
Poticanje socijalnih vještina i emocionalne stabilnosti
Iako darovita djeca mogu pokazivati iznimne intelektualne sposobnosti, često se suočavaju s teškoćama u socijalnim interakcijama i emocionalnom razvoju s obzirom da često imaju izražen osjećaj za pravdu, empatiju i perfekcionizam.
Mogu se osjećati odbačeno od vršnjaka jer njihovi interesi nisu u skladu s onima koje imaju drugi. Također, može doći do situacija u kojima dijete osjeća izraziti stres zbog prevelikih očekivanja. Roditelji mogu podržati svoje dijete u razvoju socijalnih vještina kroz praktične aktivnosti, kao što su igre s vršnjacima, sudjelovanje u zajedničkim projektima ili angažman u timskim aktivnostima, s obzirom da je socijalna kompetencija važna ne samo za emocionalni razvoj djeteta, već i za dugoročni uspjeh u akademskom i profesionalnom životu.
Istovremeno, roditelji mogu pružiti emocionalnu podršku kroz otvorenu komunikaciju (poticanje djeteta da izrazi svoje misli i osjećaje, čime se jača međusobno povjerenje), razvijanje otpornosti (naučiti dijete kako se nositi s neuspjehom te objasniti da su greške dio učenja) te pronalazak istomišljenika (povezati ga s drugom darovitom djecom kroz radionice i zajednice).
Prilagođavanje obrazovnih pristupa potrebama djeteta
Roditelji darovite djece trebali bi se zalagati za obrazovni sustav koji će najbolje odgovarati potrebama njihovog djeteta. Često su standardni obrazovni programi nedovoljni za izazivanje interesa darovite djece ili za adekvatnu stimulaciju njihovih sposobnosti.
Zbog toga je važno sudjelovati u školskim programima za darovitu djecu, razgovarati s učiteljima i stručnim suradnicima o potrebama djeteta te predložiti dodatne resurse i prilagodbe koje bi mogle biti korisne za njegov akademski napredak.
Na primjer, neki daroviti učenici mogu imati koristi od dodatnih zadataka ili projekta koji su specijalizirani za njihova područja interesa. Isto tako, postoje posebni programi i ljetne škole koje omogućuju darovitoj djeci da se povežu s vršnjacima koji dijele njihove intelektualne interese. Ovi programi nude priliku za razvoj socijalnih vještina, kao i za produbljivanje stručnog znanja i istraživačkih sposobnosti. Roditelji bi trebali poticati sudjelovanje djeteta u takvim aktivnostima jer to može pomoći u održavanju njihove motivacije i radoznalosti.
ZAKLJUČAK: sveobuhvatan pristup podršci
Podrška darovitom djetetu zahtijeva cjeloviti pristup koji se fokusira ne samo na intelektualni razvoj, već i na emocionalnu stabilnost i socijalne vještine.
Stvaranje kreativnog, poticajnog okruženja, komunikacija koja poštuje djetetovu znatiželju, kao i uključivanje u specijalizirane obrazovne programe može pomoći darovitom djetetu da razvije svoj puni potencijal.
Kao roditelji, važno je da prepoznate jedinstvenost svog djeteta, te da mu osigurate emocionalnu stabilnost i pružite prilike za školski i kreativni rast.
Literatura:
Adderholt-Elliott, J. (1989). The gifted child: Understanding and supporting children with special needs. W.W. Norton & Company.
Gagné, F. (2004). Transforming Gifts into Talents: The DMGT as a Developmental Theory. High Ability Studies, 15(2), 119-147.
Kay, S. I. (2008). Nurturing gifted children: A practical guide for parents. Prufrock Press.
Neihart, M., Pfeiffer, S. I. i Cross, T. L. (2015). The Social and Emotional Development of Gifted Children: What Do We Know? Prufrock Press.
Renzulli, J. S. i Reis, S. M. (2014). The Schoolwide Enrichment Model: A How-To Guide for Talent Development. Free Spirit Publishing.