Emocionalna i senzorna osjetljivost kod darovite djece

Emocionalna osjetljivost kod darovite djece odnosi se na izraženu dubinu i snagu njihovih emocionalnih reakcija. Darovita djeca često su izrazito osjetljiva na emocije drugih ljudi, pokazuju ranu sposobnost empatije te duboko razmišljaju o pitanjima pravednosti, istine i odnosa u svijetu oko sebe. Njihova emocionalna osjetljivost može se manifestirati kroz neobično intenzivne osjećaje, visoku svjesnost o vlastitim i tuđim emocijama te snažnu reakciju na situacije koje uključuju nepravdu ili bol drugih. Ova osobina ih često izdvaja od vršnjaka i može se povezati s njihovom povećanom osjetljivošću prema socijalnim i moralnim pitanjima.

S druge strane, senzorna osjetljivost kod darovite djece odnosi se na njihovu pojačanu svijest o senzornoj stimulaciji i intenzivnije reakcije na vanjske podražaje. Ovo stanje često uključuje preosjetljivost živčanog sustava, što se očituje kroz jake reakcije na buku, teksture, svjetlost, mirise ili okuse. Darovita djeca s pojačanom senzornom osjetljivošću mogu biti izrazito reaktivna na uvjete u svom okruženju, poput fluorescentnih svjetala ili učioničke buke, što može izazvati nelagodu ili poteškoće u prilagodbi. Ova osjetljivost često raste s višim nivoima darovitosti i može uključivati neurološke simptome, kao što su pojačano doživljavanje boli, zvučnih ili mirisnih podražaja.

• Psihomotorička osjetljivost očituje se kroz višak energije, nervozu i izražavanje unutarnje napetosti putem aktivnosti poput tikova, impulzivnosti ili animiranih gesta.

• Intelektualna osjetljivost koju karakterizira intenzivna mentalna aktivnost, težnja za razumijevanjem i istraživanjem te ljubav prema istini.

• Imaginativna osjetljivost izražava se kroz bogatu maštu, sklonost sanjarenju, stvaranju metafora i fantazija.

1. Neugodnost ili ometenost u stimulirajućim okruženjima:

   • mogu negativno reagirati na jako osvjetljenje ili bučne prostore, pokazujući znakove nelagode ili poteškoće u koncentraciji.

2. Uzrujanost zbog nepravde ili patnje drugih:

   • duboko su pogođena nepravdom ili patnjom drugih, često postaju vidno uzrujana ili zalažu se za pravdu i jednakost.

3. Preplavljenost u intenzivnim situacijama:

   • u vrlo stimulirajućim senzornim ili emocionalnim okruženjima, mogu se povući, isključiti ili pokazati znakove stresa, kao što su plač, razdražljivost ili izbjegavanje.

4. Kreativni mehanizmi suočavanja:

   • mogu koristiti svoju bogatu maštu kao način za bijeg ili procesuiranje svojih osjećaja, upuštajući se u sanjarenje ili stvaranje detaljnih priča kako bi se nosili sa svojim emocijama.

     
     

1. Stvaranje smirenog i senzorno ugodnog okruženja

• Smanjite senzorno preopterećenje tako da kontrolirate jačinu svjetla, zvuka i tekstura u domu. Koristite prigušeno svjetlo, tišu glazbu i umirujuće boje u djetetovoj sobi.

• Omogućite senzorne pauze kad god to bude potrebno. Dopustite djetetu da se povuče u miran prostor kako bi se smirilo kad postane preplavljeno vanjskim podražajima.

• Pružite senzorne alate poput slušalica za smanjenje buke, mekane odjeće, težinskih deka ili teksturiranih predmeta koji im mogu pomoći da sami reguliraju svoje emocije.

  
  

2. Priznavanje i potvrđivanje njihovih osjećaja

• Prihvatite njihove emocije umjesto da ih umanjujete ili ignorirate. Priznajte njihovu povećanu osjetljivost, govoreći stvari poput: "Vidim da ti glasna buka smeta" ili "Razumijem da te ovo uzrujava."

• Pokažite zdrav način izražavanja emocija. Pomozite im da nauče kako smireno izražavati osjećaje, što im može pomoći da učinkovitije upravljaju vlastitim emocijama.

  
  

3. Osiguravanje predvidljivosti i strukture

• Stvorite svakodnevne rutine koje djeci pružaju osjećaj sigurnosti i predvidljivosti. Ako znaju što mogu očekivati, lakše će upravljati senzornim i emocionalnim izazovima.

• Koristite vizualne rasporede ili podsjetnike kako biste im prikazali što će se događati, čime olakšavate prelazak između aktivnosti.

  
  

4. Razvijanje empatije i socijalnih vještina

• Pomozite im da se snađu u socijalnim interakcijama kroz igre uloga ili razgovore o tome kako prikladno reagirati u različitim emocionalnim situacijama.

• Potaknite suosjećanje isticanjem njihove emocionalne osjetljivosti i raspravljanjem o načinima kako izraziti empatiju prema drugima kada su u nevolji.

  
  

5. Poticanje kreativnih aktivnosti

• Ohrabrite kreativne aktivnosti poput crtanja, slikanja, pisanja ili sviranja instrumenta kako bi dijete obradilo i izrazilo svoje emocije.

• Dopustite im vrijeme za maštovitu igru ili sanjarenje jer to može biti zdrav način suočavanja s jakim osjećajima.

  
  

6. Poticanje usredotočene svjesnosti (mindfulnessa) i tehnika opuštanja

• Vježbajte mindfulness zajedno, poput dubokog disanja ili meditacije, kako biste djetetu pomogli da se smiri i upravlja emocionalnim i senzornim opterećenjem. Brojni kratki video zapisi mindfulnessa i dubokog disanja prilagođeni djeci mogu se pronaći na YouTube-u (na primjer: https://www.youtube.com/watch?v=UcWzLjhzhM4; https://www.youtube.com/watch?v=7dIci4UsPhc).

• Predložite opuštajuće aktivnosti poput nježnog istezanja, masiranja ili slušanja umirujuće glazbe kako bi ublažili intenzivne emocije.

LITERATURA:

Dabrowski, K. (1972). Positive disintegration. Little, Brown and Company.

 Haferistein, N. L., & Tucker, B. (1995, September). Psychological intensities in young gifted children. Paper presented at the Esther Katz Rosen Symposium on the Psychological Development of Gifted Children, Lawrence, KS. Denver University, Ricks Center for Gifted Children.