Centar za uočavanje i rad s darovitima DaR
Tea Mesić, studentica psihologije
3. ožu 2026.
Darovita djeca i učenici vrlo se često percipiraju kao „genijalci“ koji s lakoćom rješavaju sve zadatke koji se pred njima nalaze. Međutim, roditelji i učitelji u stvarnosti se nerijetko susreću i s drugom stranom medalje: djetetom kojem je dosadno u školi, koje je nezainteresirano ili čak ometa nastavu. Razumijevanje i nadilaženje ovog problema od iznimne je važnosti jer ovakva dosada kroz dugo razdoblje može izazvati stres i frustraciju, što može dovesti do učenikovog podbacivanja u školi i problema u ponašanju.
Zašto se daroviti učenici dosađuju?
Budući da je redovni školski sustav osmišljen po mjeri prosječnog učenika, a daroviti učenici gradivo usvajaju znatno brže od svojih vršnjaka, ono što kod drugih učenika zahtijeva višestruko ponavljanje, oni shvaćaju vrlo brzo ili već dolaze s tim znanjem na nastavu. Stoga se kod darovitih učenika nerijetko javlja dosada - tempo napredovanja predviđen školskim sustavom jednostavno je prespor ili nedovoljno zahtjevan za njih.
Glavni uzroci dosade darovitih učenika u školi su:
monotonija: stalno ponavljanje sadržaja koji su već usvojili,
nedostatak izazova: zadaci su prejednostavni i ne potiču više misaone procese,
osjećaj beskorisnosti: daroviti učenici često ne vide svrhu zadataka koji im djeluju kao puko „popunjavanje vremena“.
U nekim situacijama dosada kod darovitih učenika može ustvari biti maska za druge probleme. Tako primjerice daroviti učenik može tvrditi da mu je dosadno kako bi prikrio vlastiti perfekcionizam ili strah od neuspjeha kod težih zadataka, ili kako bi se uklopio među vršnjake.
Partnerstvo roditelja i učitelja: Savjeti za suradnju u smanjenju dosade darovitih učenika
Istraživanja pokazuju da roditelji vrlo točno procjenjuju dosadu koju dijete doživljava u školi te stoga predstavljaju važan izvor informacija o djetetu i za same učitelje. Stoga se preporučuju sljedeće smjernice utemeljene na suradnji između roditelja i učitelja:
Detaljno dokumentirajte djetetovu dosadu: umjesto usmjeravanja na općenite pritužbe da je djetetu dosadno, pokušajte zajednički identificirati specifične obrasce dosade. Pritom pokušajte obratiti pozornost na sljedeće:
· Javlja li se dosada u točno određeno vrijeme u danu ili tjednu?
· Je li povezana s određenim predmetom (npr. samo Biologija)?
· Proizlazi li iz određenog tipa zadatka (npr. repetitivno vježbanje gradiva koje dijete već zna)?
Ne čekajte s intervencijom: ne trebate dopustiti da učenik mjesecima akumulira frustraciju koja proizlazi iz dosade. Čim primijetite da dosada negativno utječe na učenikovu motivaciju ili uspjeh, zakažite sastanak s učiteljem ili učiteljima koji rade s učenikom.
Predložite alternativne materijale: razgovarajte s učiteljima o tome može li dijete raditi na složenijim zadacima ili samostalnim istraživanjima dok ostatak razreda uvježbava osnove.
Pomozite djetetu razviti vještine suočavanja: Iako je cilj smanjiti nepotrebnu dosadu, dosada, sama po sebi, neizbježan je dio života. Roditelji stoga mogu pokušati naučiti dijete kako da je konstruktivno prevlada:
· reaktiviranje pažnje: potaknite dijete da pokuša samo pronaći smisao u zadatku ili da se podsjeti zašto je to gradivo važno u širem kontekstu,
· samostalno obogaćivanje: naučite dijete da, kada završi obaveze, samo zatraži od učitelja dodatnu literaturu ili da mu dopusti da se bavi nekom svojom istraživačkom temom ili temom od interesa.
Inzistirajte na konkretnom planu: pokušajte u suradnji s učiteljima i stručnom službom škole (psiholog, pedagog) osmisliti konkretan plan akcije. Taj plan treba biti precizan, na primjer: „Ako dijete na predtestu iz matematike postigne rezultat od 90% točno riješenih zadataka, neka tijekom sati uvježbavanja sam radi na naprednijim problemskim zadacima“. Navedeni akcijski plan možete zapisati i proslijediti učitelju putem e-maila kao podsjetnik na zajednički dogovor.
Zaključak
Dosada kod darovitih učenika poziv je na zajedničku akciju roditelja i učitelja. Iako je dosada sama po sebi normalna pojava, ona kod darovitih učenika može predstavljati znak da djetetov ogroman potencijal ostaje neiskorišten. Suradnja roditelja, učitelja i stručnih suradnika, temeljena na međusobnom informiranju i uvažavanju djetetovih sposobnosti i osobnosti, najefikasniji je put ka stvaranju okruženja u kojem će daroviti učenici ispuniti svoj potencijal.
LITERATURA:
Adžić, D. (2011). Darovitost i rad s darovitim učenicima kako teoriju prenijeti u praksu. Život i škola, 57 (25), 171-184.
Nett, U. E., Daschmann, E. C., Goetz, T. i Stupnisky, R. H. (2016). How accurately can parents judge their children’s boredom in school? Frontiers in Psychology, 7. https://doi.org/10.3389/fpsyg.2016.00770
Ožbolt, D. (2016). Obrazovanje i usmjeravanje darovite djece (Završni rad). Sveučilište u Rijeci.
Taibbi, C. (2013a, 11. ožujka). Giftedness and classroom boredom: Maybe it’s not all bad. Psychology Today . https://www.psychologytoday.com/us/blog/gifted-ed-guru/201303/giftedness-and-classroom-boredom-maybe-its-not-all-bad
Taibbi, C. (2013b, 25. ožujka). Giftedness and boredom, part two: Tackling the issue head on | psychology today. Psychology Today. https://www.psychologytoday.com/us/blog/gifted-ed-guru/201303/giftedness-and-boredom-part-two-tackling-the-issue-head