Učionica kao mjesto susreta i prihvaćanja

Istraživanja o socijalizaciji darovitih učenika pokazuju da škola može biti i poticajno i izazovno mjesto. Mnogi daroviti učenici osjećaju se „drugačije“, bilo zbog svojih interesa, načina razmišljanja ili intenzivnih emocija. Neki se povlače kako bi izbjegli izdvajanje, dok drugi preuzimaju inicijativu i nenamjerno se udaljavaju od vršnjaka. U oba slučaja, osjećaj nepripadanja može negativno utjecati na njihovu dobrobit. Nadalje, daroviti učenici često imaju snažnu empatiju, izražen perfekcionizam i visok strah od pogreške. To znači da socijalne situacije u razredu u vidu grupnog rada, natjecanja, ocjenjivanja ili konflikta mogu biti emocionalno vrlo zahtjevne. Bez podrške učitelja, darovita djeca mogu razviti anksioznost, frustraciju ili osjećaj izoliranosti.

Učitelj ima središnju ulogu u socijalizaciji darovitih učenika u razredu jer oblikuje socijalnu klimu razreda, određuje pravila interakcije i neizravno šalje poruku o tome što je u zajednici poželjno, prihvatljivo i vrijedno. Dok se darovitost često prepoznaje kroz akademska postignuća, upravo učitelj može pomoći da se daroviti učenik osjeća prihvaćeno, sigurno i uključeno među vršnjacima. Prema istraživanjima o socijalizaciji darovitih učenika, učitelji imaju presudan utjecaj na to hoće li razred postati poticajno ili rizično okruženje. Kada učitelj otvoreno cijeni različitosti, potiče međusobno poštovanje i ne favorizira natjecateljsku atmosferu, daroviti učenici lakše razvijaju osjećaj pripadanja. Suprotno tome, ako se naglasak stavlja isključivo na ocjene i uspoređivanje učenika, darovita djeca mogu se osjećati pod stalnim pritiskom ili izolirana od ostatka razreda. Dakle, uloga učitelja nije samo akademska, već i socijalno-emocionalna. Učitelj može pomoći darovitom učeniku da:

• prepozna i verbalizira svoje emocije,

• razvije empatiju prema vršnjacima,

• nauči surađivati, a ne samo dominirati u grupi,

• prihvati pogreške kao dio učenja,

• i izgradi realnu sliku o sebi koja nije isključivo vezana uz školski uspjeh.

Shodno tome, učitelj može:

• koristiti rad u grupama ili parovima kako bi daroviti učenici imali priliku učiti i povezati se s vršnjacima,

• organizirati aktivnosti koje naglašavaju timski rad, a ne individualno nadmetanje,

• reagirati na zadirkivanje ili isključivanje darovitih učenika,

• razgovarati s razredom o tome da su različitosti snaga, a ne problem,

• te surađivati sa školskim psihologom ili pedagogom kada primijeti znakove socijalne izolacije ili emocionalne preopterećenosti.

Posebno je važno da učitelj prepozna da daroviti učenici često imaju drugačije socijalne potrebe. Oni mogu tražiti dublje razgovore, više intelektualnih izazova i/ili smislenije odnose, zbog čega se ponekad teže uklapaju u tipične obrasce vršnjačke interakcije. Zadatak učitelja nije „ukalupiti“ ih, već im pomoći da pronađu svoje mjesto u zajednici bez da se odreknu vlastite posebnosti.

Socijalizacija darovitih učenika nije sporedna tema već temelj njihova školskog iskustva. Kada učitelji razumiju njihove socio-emocionalne potrebe i aktivno rade na osjećaju pripadanja, daroviti učenici ne postaju samo uspješniji učenici, nego i zadovoljniji, sigurniji i povezaniji članovi zajednice.

Literatura:

Göksu, D. Y., Göksu, S. i Kocaman, C. (2024). Socio-emotional development of gifted students and its effects on education in Turkey’s context. Necmettin Erbakan Üniversitesi Ereğli Eğitim Fakültesi Dergisi, 6(2), 763-779.

Leburić, A., Ljubetić, M. i Radić, T. (2011). Socijalizacija darovite djece.

Saftich, D. (2012). Darovitost i društvena sposobnost. Zbornik-Viša škola za obrazovanje vaspitača, 746-755.

Silverman, L. K. (2000). Social development in the gifted. PUB DATE NOTE AVAILABLE FROM, 33. https://gifteddevelopment.org/newsletter/socialdevelopment

Skupnjak, D. (2019). Socio-emocionalne osobitosti darovitih i moguće poteškoće. Varaždinski učitelj: digitalni stručni časopis za odgoj i obrazovanje, 2(2), 109-120.