Suradničko učenje

Suradničko učenje (poznato i kao kooperativno učenje) pristup je u kojem učenici zajednički rade na zadacima u malim grupama, dijeleći odgovornost za postizanje zajedničkih ciljeva. Ovaj pristup, uz poboljšanje akademskog postignuća, ima i važnu socijalnu komponentu – podučava učenike važnosti zajedničkog rada za ostvarivanje ciljeva i doprinosi razvoju njihovih socijalnih vještina.

·       pridonosi učinkovitijem usvajanju znanja i vještina iz različitih područja, od društvenih znanosti do matematike (istraživanja pokazuju da suradničko učenje nerijetko rezultira boljim akademskim rezultatima u usporedbi s frontalnim pristupom),

·       korisna je za poticanje motiviranih i neuspješnih učenika, kao i učenika s teškoćama (učenici aktivnije sudjeluju u nastavi nego što to rade kroz frontalni pristup),

·       potiče razvoj logičkog, kreativnog i kritičkog razmišljanja,

·       dovodi do boljih odnosa među učenicima i razvoja njihovih socijalnih vještina.

Učenike je potrebno podijeliti u skupine (od 3 do 6 učenika) ili parove, pri čemu bi članovi skupine trebali biti različitih sposobnosti. Grupe mogu biti formirane samo za određenu vježbu na pojedinom nastavnom satu ili biti trajnijeg karaktera (trajati nekoliko tjedana ili mjeseci). Postoje brojne varijante suradničkog učenja, od kojih je najpoznatija metoda slagalice.

Učenici postaju „stručnjaci“ u određenom polju neke nastavne teme (na primjer, Prvi svjetski rat). Nastavna cjelina dijeli se na četiri dijela (na primjer – uzroci Prvog svjetskog rata, tijek rata, posljedice rata i tehnologija u Prvom svjetskom ratu). Unutar razreda formiraju se takozvane matične skupine. Unutar matične skupine učenici su podijeljeni po brojevima – jedinice, dvojke, trojke i četvorke (svaki broj označava jednu od gore nabrojanih tema). Svi učenici unutar matičnih grupa kojima je dodijeljen određeni broj (na primjer, jedinica) zatim se premještaju i čine ekspertnu skupinu – zajedno rade na određenom dijelu teksta i za tu temu postaju „eksperti“. Ekspertna skupina zajednički proučava svoj dio teksta i planira efikasne načine na koje će stečena znanja prenijeti svojoj matičnoj skupini kada se u nju vrate. Po završetku rada u ekspertnim skupinama, učenici se vraćaju u svoju matičnu skupinu i poučavaju ostale učenike onome što su usvojili (na primjer, posljedicama Prvog svjetskog rata). Pritom mogu koristiti različite oblike poučavanja – crtanje, lentu vremena, pripovijedanje i slično.

Tema: Uzroci, tijek i posljedice Prvog svjetskog rata

Cilj je da učenici kroz suradnički rad istraže i razumiju uzroke, glavne bitke i posljedice Prvog svjetskog rata.

Primjer cilja: „Vaš zadatak je istražiti Prvi svjetski rat, njegove glavne bitke i posljedice.“

Učenici se dijele u matične skupine (3-6 učenika). Unutar grupe svaki član dobiva po jedan broj – jedan, dva, tri ili četiri.

Primjer:

• grupa 1: Uzroci rata i savezništva (npr. Sarajevski atentat, sukob velikih sila).

• grupa 2: Tijek rata (glavne bitke, taktike, životi vojnika u rovovima).

• grupa 3: Posljedice rata (Versajski ugovor, političke i društvene promjene).

• grupa 4: Tehnologija i inovacije u ratu (npr. tenkovi, avioni, kemijsko oružje).

Svi učenici koji imaju istu podtemu (na primjer, svi učenici koji su broj 1) okupljaju se u ekspertne skupine kako bi zajedno istražili gradivo, raspravili i pripremili se za prenošenje znanja svojoj matičnoj skupini. Pritom se mogu koristiti i brojne kreativne metode, poput crtanja, a sve u svrhu lakšeg i konkretnijeg objašnjavanja gradiva matičnoj skupini.

• Primjer ekspertne skupine za posljedice rata:

  • zajedno istražuju povijesne posljedice Versajskog ugovora te promjene u društvu kao posljedica Prvog svjetskog rata.

Nakon što su ekspertne skpine završile rad, svaki učenik se vraća u svoju matičnu skupinu i podučava ostale članove o svojoj podtemi.

• Primjer:

  • učenik 3 objašnjava matičnoj skupini što je naučio o posljedicama Prvog svjetskog rata koristeći bilješke, dijagrame ili slike.

  • ostali članovi postavljaju pitanja kako bi bolje razumjeli.

Nakon što su osnovne grupe završile razmjenu znanja, svaka grupa može pripremiti sažetak o cijeloj temi i predstaviti ga razredu.

• Primjer aktivnosti:

  • izrada vremenske trake Prvog svjetskog rata koja uključuje događaje koje su istraživali,

  • diskusija o utjecaju Prvog svjetskog rata na život danas.

Na kraju, učitelj organizira refleksiju i evaluaciju. Cilj je osigurati da su svi učenici razumjeli sve dijelove gradiva te potaknuti razmišljanje o suradnji.

• Primjer refleksije:

  • Što ste naučili od drugih članova grupe?

  • Koji dio gradiva vam je bio najzanimljiviji i zašto?

  • Kako je rad u stručnim grupama pomogao vašem učenju?

Iako učitelj nije u samom fokusu suradničkog učenja, i dalje ima vrlo važnu ulogu. Uloga učitelja je sljedeća:

· odrediti cilj koji se nastoji postići suradničkim učenjem te stvoriti poticajnu atmosferu za isto,

· članovima svake skupine objasniti zadatak i dati učinkovite upute,

· provjeriti imaju li učenici pitanja i je li im sve jasno te ih pustiti da samostalno razmišljaju o zadatku,

· usmjeravati ih da surađuju (posebno ako neki učenik zabušava) i osvještavati učenike o važnosti međusobne suradnje,

· omogućiti učenicima da iznesu svoja iskustva iz suradničkog učenja te dati učenicima povratnu informaciju o njihovom radu u grupi i samostalnom radu,

· na kraju suradničkog učenja čestitati im na uspješno odrađenom poslu i suradnji.

Prema rezultatima brojnih istraživanja, pristupi poput suradničkog učenja efikasni su u zadržavanju učenikove pažnje te imaju pozitivan efekt na učenikovo akademsko funkcioniranje. Suradničko učenje predstavlja učinkovit pristup nastavi koji obogaćuje obrazovni proces, potiče razvoj ključnih kompetencija i priprema učenike za buduće profesionalne i životne izazove.

Literatura:

Kadum-Bošnjak, S. (2012). Suradničko učenje. Metodički ogledi, 19 (1), 181-199.

Peko, A., Sablić, M. i Livazović, G. (2006). Suradničko učenje u mlađoj školskoj dobi. Život i škola, LII (15-16), 17-27.

Pecko, L. (2019). Suradničko učenje u nastavi primarnoga obrazovanja. Metodički obzori, 14 (1 (26)), 73-94.