Centar za uočavanje i rad s darovitima DaR
Tea Mesić, studentica psihologije
3. ožu 2026.
Darovita djeca i učenici vrlo se često percipiraju kao „genijalci“ koji s lakoćom rješavaju sve zadatke koji se pred njima nalaze. Međutim, roditelji i učitelji u stvarnosti se nerijetko susreću i s drugom stranom medalje: djetetom kojem je dosadno u školi, koje je nezainteresirano ili čak ometa nastavu. Razumijevanje i nadilaženje ovog problema od iznimne je važnosti jer ovakva dosada kroz dugo razdoblje može izazvati stres i frustraciju, što može dovesti do učenikovog podbacivanja u školi i problema u ponašanju.
Zašto se daroviti učenici dosađuju?
Budući da je redovni školski sustav osmišljen po mjeri prosječnog učenika, a daroviti učenici gradivo usvajaju znatno brže od svojih vršnjaka, ono što kod drugih učenika zahtijeva višestruko ponavljanje, oni shvaćaju vrlo brzo ili već dolaze s tim znanjem na nastavu. Stoga se kod darovitih učenika nerijetko javlja dosada - tempo napredovanja predviđen školskim sustavom jednostavno je prespor ili nedovoljno zahtjevan za njih.
Glavni uzroci dosade darovitih učenika u školi su:
monotonija: stalno ponavljanje sadržaja koji su već usvojili,
nedostatak izazova: zadaci su prejednostavni i ne potiču više misaone procese,
osjećaj beskorisnosti: daroviti učenici često ne vide svrhu zadataka koji im djeluju kao puko „popunjavanje vremena“.
U nekim situacijama dosada kod darovitih učenika može ustvari biti maska za druge probleme. Tako primjerice daroviti učenik može tvrditi da mu je dosadno kako bi prikrio vlastiti perfekcionizam ili strah od neuspjeha kod težih zadataka, ili kako bi se uklopio među vršnjake.
Smjernice za učitelje: kako angažirati darovite učenike?
Učitelji imaju iznimno težak zadatak kada je riječ o usklađivanju potreba cijelog razreda, no daroviti učenici pritom ne smiju biti zaboravljeni.
Kako bi se efikasnije angažiralo darovite učenike u nastavi i tako izbjeglo dosadu, preporučuje se sljedeće:
Diferencijacija, a ne više istog gradiva ili istih zadataka: darovitom učeniku ne treba davati više istih, jednostavnih zadataka, već mu umjesto toga treba ponuditi zadatke veće širine i složenosti, koji zahtijevaju složenije kognitivne procese (Bloomova taksonomija).
Zbijanje kurikuluma (curriculum compacting): ako daroviti učenik pokaže da je već savladao dio gradiva, treba mu se dopustiti da preskoči rutinsko uvježbavanje i to vrijeme iskoristi za samostalno istraživanje ili rad na projektima.
Mentorski pristup: Kada je moguće, preporučuje se dopustiti darovitom učeniku rad na temama koje ga istinski zanimaju, povezujući gradivo različitih predmeta (npr. učenje Povijesti kroz Likovni ili Glazbeni).
Potaknite njegovo kreativno razmišljanje: Pokušajte potaknuti darovitog učenika na kreativnost i nekonvencionalno rješavanje problema (npr. dajte mu/joj zadatak da osmisli neki novi izum ili da osmisli vlastito istraživanje).
Zaključak
Iako je dosada sama po sebi normalna pojava, ona kod darovitih učenika može predstavljati znak da djetetov ogroman potencijal ostaje neiskorišten. Suradnja roditelja, učitelja i stručnih suradnika, temeljena na međusobnom informiranju i uvažavanju djetetovih sposobnosti i osobnosti, najefikasniji je put ka stvaranju okruženja u kojem će daroviti učenici ispuniti svoj potencijal.
LITERATURA:
Adžić, D. (2011). Darovitost i rad s darovitim učenicima kako teoriju prenijeti u praksu. Život i škola, 57 (25), 171-184.
Ožbolt, D. (2016). Obrazovanje i usmjeravanje darovite djece (Završni rad). Sveučilište u Rijeci.
Taibbi, C. (2013a, 11. ožujka). Giftedness and classroom boredom: Maybe it’s not all bad. Psychology Today . https://www.psychologytoday.com/us/blog/gifted-ed-guru/201303/giftedness-and-classroom-boredom-maybe-its-not-all-bad
Taibbi, C. (2013b, 25. ožujka). Giftedness and boredom, part two: Tackling the issue head on | psychology today. Psychology Today. https://www.psychologytoday.com/us/blog/gifted-ed-guru/201303/giftedness-and-boredom-part-two-tackling-the-issue-head